.. čitao sam .. jebi ga .. pa da reknem koju ..

.. svetinku .. od aralice ..
.. to jes .. počeo sam čitati .. pa ću da vam pričam ..

.. a kad smo već .. kod tije .. tema .. željko ima nešto protivu .. čoveka .. ako sam dobro razumio .. to što čovek .. optužuje ga .. dotični željko .. ako sam dobro razumio .. kao .. mrzi srbe .. to jes da rezimiramo .. željko misli da aralica mrzi srbe ..
.. ja nisam vidio te neke stvari de bi da se te stvari vide .. nisam .. matere mi .. a volio bi ..
.. a s druge jope strane .. to što čoek morebiti .. mrzi srbe .. to ja smatram .. jebiga .. veoma mudro .. i dalekovidno .. no mu .. zeru .. zameram .. ako je jope .. i to istina .. što ne mrzi i rvate .. jer i nji .. tako mi boga isukrsta .. i sve svece .. i majke mi mile božje .. zavređuju .. da se i oni mrze .. isto kao i srbi .. da se nikakva razlika ne pravi .. da im pizda materina ..
.. a da mrzi stipetića mesu .. mrzi .. brate .. po mom proračunu .. a žena mu .. negdje čuo .. srpkinja .. a jebiga .. možda zato .. ali ako ženu mrzi što kreči usne u nenormalnu boju .. e ondak im pravo budi .. i nije mi krivo što i mrzi ..

.. reko .. da ti pričam o svetinki .. kada već znam ..

.. za sad da ti ispričam samo nešto ..

.. željeti završiti školu željeti postati učitelj i profesor kao što smo veronika i ja željeli .. a ne moći ništa od toga biti ako javno ispovijedam kršćanska osjećanja .. ne znači da smo ih svijetu tajili zbog karjerističkih pobuda ..
.. to veli aralica ..
.. ivan .. đovanin .. bevi bevi đovanin .. bevi bevi što kvartin .. ko la guera ga škopja .. đovanin še ga kaga .. de la paura ..

.. a jedan je jednom .. istim imenom i prezimenom .. rekao ovo ..
.. kaži mi .. bindu .. bože čiste kapi .. koliko roba cjeniš na svom sudu ..
.. kada ginem da slobodan ti dođem .. dali ja .. bože .. ginem uzaludu ..

.. veronika mu je .. valjda .. žena ..
.. i nemam .. jeba mi bog mater .. ako imam .. ništa protiv njega ..
.. i dalje mislim da je pisao dobro .. i dalje mislim da mu malo sličim .. jer i ja mrzim .. i srbe i rvate .. i šipce .. one od kosovo republika .. i one od slovenija moja dežela .. mrzim brate cjeli svijet ..
.. a posebno mrzim boga .. proklet neka je .. koji sve ovo drži skupa ..

.. jebi ga .. ono što ja mislim je da .. onaj koji nije spreman umrijeti .. nije vrijedan ni živjeti ..
.. a to da bi neki ivan .. ili neki aralica .. bio spreman pronaći hiljade i tisuće .. i još više riječi .. da bi opravdao svoje postojanje .. to .. brate .. meni ne treba se priča .. vidi .. brate samo žiku .. onog kurvinog sina .. taj ti može ispričati .. jarane .. više od isukrsta na maslinskoj gori .. ili tamo .. kad je djelio ribe .. pričao priče i djelio lebac i ribe ..
.. isukrs je rvacki bog .. ? .. ili i vi srbi imate istog .. ? .. da nije konfučije vaš .. ? .. isti ti se kurac piše ..

.. dobro .. za uvod dobro ..

.. a poslije da ti pričam o danunciju .. ako me bude držala volja ..

.. e alaj si zadrobio uvod ..

.. hajd .. pričaj ..

Gde sam pominjao Srbe ? Nisam, (tek cu).
Rekao sam da je Aralica u Hrvtaskoj bio ideolog cerecenja Bosne u kojoj su Srbi i Hrvati junacki pokusali da istrebe muslimane.
(moto:bolje mi njih nego oni nas.)
Izazivanjem mrznje prema pripadnicima drugoga naroda, ne samo da je bio saucesnik u stradanju velikog broja ljudi tog naroda, vec je bio saucesnik i u stradanju velikog broja pripadnika vlastitog naroda.
Hrvati nisu naseljavali samo granicne delove Bosne sa Hrvatskom, koji su Hrvatske vlasti zelele da prisajedine svojoj drzavi, vec su ziveli i u srednjoj bosni i bosanskoj posavini.
Taman da je pollitika koju je vodila hrvatska drzava i koristila hercegovackim Hrvatima, a nije, ta politika je bila pogubna za Hrvate iz drugih delova Bosne i Hercegovine.
Slicnu uslugu ucinile su srpske vlasti pripadnicima svojega naroda u Hrvatskoj.
Procena hrvatskih vlasti (kao i srpskih) o reakciji Evrope po pitanju Bosne i Hercegovine bila je potpuno pogresna.
Nije ni mogla da bude drugacija, obzirom da su na vlasti bili autoritarni rezimi vodje, koji su se okruzili nesposobnim i nekriticnim ljudima, jer im je jedino bilo stalo da zadrze vlast.

Bosanci su bili ubedljivo najbolji ljudi u staroj Jugi. Bivse republike iste drzave, a sada drzave, sramno su pocele svoju novu istoriju postupcima prema republici u kojoj su ziveli najbezazleniji ljudi.

Znaci, sto se mene tice, moze da mrzi ko koga hoce, to je njegov problem.
Za izazivanje bilo kakve diskriminacije (knjigama, novinskim tekstovima) treba svako da odgovara.
Svako, ko je u prilici da utice na zbivanja svojim javnim delovanjem u ludim vremenima, kao sto su bila tada na nasim prostorima, imao je zadatak da ljude priziva pameti. Nazalost, takvih primera bilo je malo. Bilo je moderno izazivati jos vece ludilo i upravo ljudi koji u normalnim prilikama, po svojim licnim sposobnostima nikada ne bi dobili priliku da uticu na javna zbivanja, iskoristili su tu modu, kako bi se umilili tadasnjim vlastodrcima, a za uzvrat dobili mogucnost da napreduju na lestvici drustvene hijerarhije. Dakako, taj njihov napredak nikome dobra nije doneo, jer nije bio posledica njihovog rada. Nasavsi se u prilici da bez ikakvog iskustva odjednom odlucuju (ili znacajno uticu) na sudbinu velikog broja ljudi, nesposobni, a bolesno ambiciozni, proizvodili su svuda samo neprilike i izazivali nesrece.

Drzavnici se jos na neki nacin smatraju odgovornim za ono sto se desava ziteljima drzave koju vode. Bez obzira da li se od njih trazi da nekada konkretno poloze racune ili ne, oni ostaju upamceni kao dobri ili losi.
Tako recimo Hitler, koji nikada nije osudjen za sve ono sto je napravio, ipak ostaje zapamcen kao neko ko se smatra odgovornim za zlo nacinjeno ogromnom broju ljudi.
Ali gomila bezimenih propagatora i ratohuskaca je izmakla sudu istorije. Hitler se vise nije pojavio, ali ti bezimeni kvazipisci kvaziistoricari i kvazinovinari, javljaju se uvek ponovo, cim nastanu luda vremena i neki autoritarni idiot iskaze potrebu za njihovim krvavim uslugama. Jedva cekaju da svoja naostrena pera stave u sluzbu tiranina i opste nezadovoljstvo (jer ljudi koji zive pod tiranskom vlascu ne mogu da zive dobro) usmere prema nekom spoljnjem neprijatelju. Jos ako je taj spoljnji neprijatelj neki narod u drzavi koja je nemocnija od vlastite, tada su posebno orni za posao i ne smeta im cak ni to da su sa pripadnicima te neke druge drzave do skoro delili dobro i zlo u jednoj istoj drzavi.
Bez negiranja pripadnika druge nacije, oni su sami niko i nista. Tek uz pomoc tog negiranja postali su "neko i nesto".

Danilo Kis je pisao o tome:
"...imamo pred sobom individuum bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila. To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična i društvena nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova "tajna" da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njeovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju."

"Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one suviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam."

"Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija, nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu."

"Nacionalizam je kič: u srpskohrvatskoj varijanti, borba za prevlast oko nacionalnog porekla licitarskog srca. Nacionalista, u principu, ne zna nijedan jezik, niti, tzv. varijante, ne poznaje druge kulture (ne tiču ga se). Ali stvar nije tako prosta. Ako zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno."

"... nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih; mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo (kad se mora), ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov.."

Dakako, ima i drugacijih ljudi, koji su svoje pero stavili u sluzbu razotkrivanja opsteg ludila.
U sledecem komentaru dacu i jedan takav primer.

"Patriotizam je - usprkos tome što "lijepo zvuči" na prvi pogled - ipak jedna bitno egocentrična pozicija. Zašto? Upravo zato što već u njegovu pojmu (bitnom određenju!) leži nepoštovanje čovjeka kao čovjeka, pa se poput nacionalizma svodi na puku biologijsku (da ne kažemo "zoologijsku"!) osnovu i bitnu orijentaciju.

Nacionalist i nacionalizam (pa kao što vidimo i patriotizam) ostaju i zastaju u predvorju ili na pragu povijesnog i ljudskoga, pa u sebi ne sadrže nikakvih istinskih humanih vrijednosti, nego su naprotiv antipod ljudskoga.

Zato ovdje treba još jednom naglasiti: nacionalist je primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne-oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija.
Ako je dakle duh ono opće i zajedničko, onda je nacionalizam kao takav upravo - anti-duh, jer svoju (nacionalnu) posebnost, odnosno svoju partikularitet podiže na nivo principa (dakle: općosti). A to je prema klasičnoj njemačkoj filozofiji - koja je tragala za korijenom zla (tzv. radikalno zlo) prava bit - zla, koja i jeste to podizanje partikulariteta na nivo principa (to je ono: ja, pa ja, i nitko i ništa drugo!). Zato i utoliko nacionalizam i jeste to - zlo, koje ne spaja nego razdvaja ljude, jer ih negira u njihovoj pravoj biti - čovječnosti.
A tu leži sva strahota te neljudskosti koja nije dozrela do humanoga, pa u samoj sebi njeguje taj pakao razdiruće unutrašnjosti ili razdrte svijesti, koja nikako da prodre do svoje samosvijesti kao slobode u sebi samoj! Jer, sloboda počinje u vlastitoj oblikovanoj unutrašnjosti, da bi se mogla potvrditi i u objektivnom životu s drugima kao zreli plod rada na samome sebi. Bez toga i dalje raste i cvjeta - zverinjak u nama i oko nas! Sloboda je ostala pred vratima puke nereflektirane samovolje. Ona se ovdje zove - nacionalizam.

No, pri svemu tome, ipak mi "vrag nije dao mira", pa sam jednom svojem interviewu dao naslov "Biti samo Hrvat, znači još ne biti čovjek". A to bi se dakako odnosilo i na Nijemca, Francuza i Turčina... i... Jer, čovjek je rod, a svi Hrvati, Srbi, Englezi, Nijemci... jesu i ostaju sami po sebi na nivou - vrste: genus proximum i differentia specifica. Šteta je samo u tome, što svi nacionalsiti, bilo koje "fele" ne znaju logiku, pa se uvijek malo "zbunjuju" pritom, i gledaju oko sebe, koga da malo, je li... ovaj, jer nije "naš"!

Ipak, dobro je podsjetiti se jedne historijski relevantne činjenice tome u prilog: Već je starogrčki najveći filozof Starog vijeka Aristotel četri stoljeća prije naše ere, ujedno kao osnivač logike, ukazao na tu distinkciju. A ta se distinkcija opet posve logički pojavljuje i u njegovoj Nikomahovoj etici, u kojoj se već na samom početku postavlja ono bitno pitanje, na koje svaki "nacionalistički um" nema pravog odgovora, pa ga - ako ikada i ikako uopće misli - hotimice zaobilazi, bojeći ga se kao "vrag tamjana", naime pitanje o čovjeku.

Govoreći o tome kako je samo po sebi razumljivo da je cilj u djelovanju i radu jednog postolara pravljenje dobrih cipela, brodograditelja da napravi dobar brod, graditelja da napravi dobru kuću, gitaraša da dobro svira gitaru itd. ali se pritom ipak mora pitati: A šta je sa čovjekom?! Naime, može se biti dobar postolar, graditelj, lječnik, gitaraš..., a da još nismo postavili pitanje: Da li su dobri i kao ljudi time što su dobri u "svojoj struci"? Aristotelu je ovdje stalo do toga da pokaže, kako i čovjek kao takav ima i treba da ima "svoj cilj", to jest da bude dobar čovjek, pored svih onih navedenih i drugih posebnih dobrih atributa, koji ga ipak još ne moraju kvalificirati kao dobrog čovjeka, a dovoljno bi bilo reći: čovjeka!

Ako sada ovu "dobru stručnost" kao posebnu određenost u smislu određenja differentia specifica prenesemo na ono određenje koje se danas (ah, ne samo danas, nažalost!) svakodnevno izvikuje kao najviša kvaliteta u pojmu "dobar Hrvat", a da time još nikako nismo dospjeli do onog genus proximum u liku čovjeka, onda se već s Aristotelovim zahtjevom moralo upitati, da li je dovoljno biti samo "dobar Hrvat", da bi netko samim time bio i "dobar čovjek" (ili - kao što je rečeno - čovjek)? Raspon i moguća nepodudarnost, pa čak i suprotnost ili protivurječnost između ovako jasno aristotelovski iskazane razlike izmešu vrste i roda (Hrvat i čovjek) postaje odmah isuviše - očita!

Što bi onda u tom kontekstu značilo biti "dobar Hrvat"? U svakom slučaju isto kao i "dobar postolar"! Međutim, ipak tu postoje dvije razlike:
1. pojam "dobrog postolara" može se točno odrediti, jer je njime već točno određen sadržaj i smisalo: pravljenje dobrih cipela, i
2. pojam "dobrog postolara" nipošto ne potire "dobrog lječnika", "dobrog graditelja", "dobrog gitaraša" itd. Naprotiv, ako postolar pravi lječniku, graditelju, gitarašu dobre cipele, oni će njega dobro lječiti, graditi mu dobru kuću i lijepo mu svirati, pa će svi zajedno biti u potpunom i najboljem suglasju međusobno.

Pojam "dobroga Hrvata", međutim, za razliku od "dobroga postolara" posve je neodređen, jer se ne zna što bi to zapravo trebalo značiti. Može se samo naslućivati njegov sadržaj i smisao, na primjer, jedna mogućnost određenja: "dobar Hrvat" činit će dobro najpre sebi, zatim drugim Hrvatima, a onda Hrvatskoj u cjelini. Ništa drugo ne leži u tom pojmu "dobroga Hrvata"! Drugo pak, taj pojam svojim pravim smislom upravo potire svakog drugoga, na primjer "dobroga Srbina", "dobroga Mađara", "dobroga Slovenca", "dobroga Talijana" itd. Čak u svom posvemašnje neutralnom određenju, taj "dobri Hrvat" po svom pojmu ne treba i ne mora činiti dobro bilo kome od navedenih, pa u tom pojmu "dobrog Hrvata" može biti implicirano čak i to, da on čini zlo svima drugima, a da ipak ostane - "dobar Hrvat" (štoviše tek ona baš najbolji?). Tako bismo mogli doći do logičkog zaključka, kako je bolje biti "dobar postolar, lječnik, graditelj...", nego "dobar Hrvat"! A to je porazno! Porazno po Hrvata! Zato se po svemu sudeći ne bismo trebali baš puno hvaliti svojim "dobrim hrvatstvom", nego bismo se morali dobrano i svojski potruditi da što prije postanemo - dobri ljudi, ako nam to ikako uspije!
Nacionalisti i populisti, međutim, tu toliko očitu razliku jednostavno ne žele priznati, jer ne mogu, budući da su još uvijek - rodovsko-plemenski mentalno konstituirani! I tu leži izvor, upravo historijski (ili: prehistorijski?) izvor svih naših nedaća i nesreća!
Nacionalizam je naime po svojoj bitnoj intenciji i po samoj svojoj srži (a to je suvremeni naci-fašizam ovog - XX - stoljeća doveo do poslednjih konsekvencija!) pokret, kojemu je najviša vrijednost i vrhovni cilj - ne čovjek pojedinac, nego upravo suprotno tome (nacionalni) kolektivitet.
Kada bi nacionalisti rezonovali racionalno (što oni ne mogu baš kao takvi!), onda bi morali uvidjeti tu bitnu razliku, ali kada bi bili racionalni, prestali bi biti - nacionalisti (a to je tzv. circulus vitiosus), pa se tu krug nužno zatvara. Nacionalizam, naime, počiva, i to isključivo počiva na - sentimentu, blago rečeno, pa taj sentiment vjerojtno proizilazi iz genetski naslijeđene i naknadno u obitelji ili okolini odnjegovane, i tako duboko u podsvijesti sačuvane jezgre tog atavističkog sindroma.

Grubo, ali pogođeno rečeno, takav se tip pojedinca bori u samome sebi protiv samog jezgra ljudskosti, pa krećući se linijom manjeg otpora istraje na svojoj pukoj prirodnosti. Linija manjeg otpora u ovome se slučaju sastoji upravo u tome, što biti čovjek nije nešto naprosto dano ili na-rođeno (nitko se nije naprosto rodio čovjekom, jer to je bitna karakteristika životinje, kojoj je dostatno da se izlegne i da od mladunčeta izraste u svoju punu zrelost, i to u skladu sa svojom unaprijed danom i zadanom vrstom kao vlastitom prirodom, ona jeste ta priroda, i bitno ostaje njoj primjerena). Čovjeku to jednostavno - nije dano. Ali je, naravno, vrlo komotno i ne zahtijeva mnogo truda da se bude i ostane to što bez napora - naprosto jesi! Čista priroda
Kada iz sebe ne možeš - doslovno rečeno - napraviti čovjeka (to se naziva i: raditi na samome sebi da bi postao to i to, kako bi svojim vlastitim djelom, trudom, mukom, "u znoju lica svoga", kao što kaže već Biblija, stvaralaštvom - da bi dakle postao konkterno društveno i prije svega posebno ljudsko biće, sa svim svojim, tek tom djelatnošću razigranim i manifestiranim sposobnostima i talentima, koji te tako čine individualnošću i osobenošću), onda ti još preostaje samo da se pozoveš na jedinu moguću općost u smislu generalnosti, za razliku od univerzalnosti (za koju bi Hegel rekao da si čovjek po sebi, tj. po svom pojmu, jer nisi više životinja, ali još nisi čovjek za sebe, jer to nisi još postao svojom specifičnom ljudskom djelatnošću), to jest na - hrvatstvo. Kako ne bi "svisnuo od muke u svojoj neoblikovanoj usamljenosti", ti se prikloniš, baš tako: prikloniš se ili prisloniš ( da ne padneš u ništavilo) drugima sličnim sebi, koji su takođe ostali to ljudski prazno ništa ili čista (rodovsko-plemenska) - prirodnost. Pa si onda "bar nešto" - Hrvat!, pa se time onda možeš čak i "ponositi", jer ti ništa drugo ne preostaje. Dakle, kada nisi u sebi imao dostatne snage da postaješ čovjekom (jer to je mukotrpan proces koji traje čitava života!), pa je dospijeti k sebi kao čovjeku jedini istinski zadatak, onda si i ostao puko ništa. Taj se zadatak naime uvijek iznova postavlja pred tebe na putu k sebi kao oblikovanoj i oplemenjenoj ljudskoj jedinki, te upravo to sačinjava jedinu istinsku radost čovjekovu, koji se onda slobodno može pogledati u zrcalo, a da se ne stidi pred samim sobom.
Mogli bismo dakle kazati: Nacionalist je nezreli čovjek (a Kant je to nazvao s pravom, iako nije mislio samo na ovakav tip čovjeka, "samoskrivljenom nezrelošću").
A taj nacionalistički, ustački nihilizam, obnovljen nakon pola stoljeća, svojom je ideologijskom indoktrinacijom u hrvatskom narodu pomutio i ono malo sabranosti i jedva probuđene građanske svijesti, tako da su Hrvati najvećim dijelom ostali posve ošamućeni od jedne politike, koja to nije ni bila, iz jednostavnog razloga što nacionalnost ili nacionalna pripadnost ne može biti politički program ili politička osnova društvena života, osim u nacizmu i fašizmu, gdje je na djelu zvjerinjak, a ne politika!"


Milan Kangrga

.. orko dio koliko riječi .. i nije se moglo kraće .. ?

.. željko .. jebiga ..
.. tebi je naravno jasno da si ovim usro temu ..
(.. alimu je naravno .. s onim drobljenjem .. bilo jasno da ćeš ti doći i usrati temu ..
.. poslao ti pozivnicu .. takoreći ..)

.. odma da si .. za kaznu .. svrnuo dole kod visećeg sluje .. na kratak kurs o osnovnim principima spamanja ..

.. daklem .. ovo je pdf književnost ..

.. i ja želim čuti koju o onome što je čo'ek čit'o ..

(.. da mi ne bi prebacio što ne smišljam i za alima kaznu ..
.. on se već samokaznio .. s onom pozivnicom .. )

sanja ::(.. da mi ne bi prebacio što ne smišljam i za alima kaznu ..
.. on se već samokaznio .. s onom pozivnicom .. )

Alim i ja smo jedna macka u ovom slucaju.
U zelji da ispadnes duhovita zaboravila si opet drugu macku.
Vidis, sta vredi sto znas, kada ne umes da primenis.
Zato ti se mora ponavljati vise puta, kao detetu.

.. a ti bi reko da tema nije usrana ..?
.. pitaj alima ..
(.. viš da je odustao od toga da rekne koju .. jebiga .. baš jebiga ..)

Razmisli malo.

Mene je Alim tri puta na ovoj temi pozvao u goste.
Korektno se ogradio "ako sam lepo razumeo" i jasno izrazio zelju da se moj stav razjasni.
Ja sam dosao i najbolje sto sam mogao, razjasnio sam mu sta mislim.
Znaci, dosao sam po pozivu, ne ocekujuci nista (od njega) doneo sam mu je sta je trazio, pa sad ako mu se ne svidja to sto je dobio sam je kriv.

Ti si dosla nepozvana.
I nisi nista donela, vec si dosla nesto da uzmes.
Znaci, u tudjoj kuci, ti nepozvana, meni pozvanom drzis lekcije i Alimu drzis lekcije, kako je mogao samo da me pozove (pazi, kako je mogao on mene da pozove na svoju temu) i tako pojaca tvoje nestrpljenje za dobijanjem toga po sta si nepozvana dosla.



Koliko ja vidim, jedino se ti osecas usrano ovde, a to je samo zato sto dogadjaju kome si se pridruzila nisi pristupila ratnicki.
Stvari se ne odvijaju tako kako si ti zamisljala.
Vrlo vazno. Koga bi trebalo da bude briga sta si ti zamisljala da ce da se desava ? Nikoga, a tebe ponajmanje.
Desavanja ne treba uzimati kao prokletstvo ili blagoslov, vec kao izazov.
Nema se vremena za zaljenje i kukaknje.
Tvoje je (kao i moje uostalom i Alimovo) vreme vec isteklo i to je jedini razlog zasto se tako usrano osecas pa ti se i okolina takvom cini.
Kad pomislis da ti nista ne garantuje da ti upravo napisana recenica nece biti i poslednja, tada je zaista besmisleno ta, mozda poslednja slova trositi na kukanje i nezadovoljstvo postupcima drugih ljudi.

Ti si druga macka u ovoj prici.
Uzmi u obzir svoju vlastitu smrt, ona ce ti reci da li je ova tema za tebe usrana ili kubni centimetar pogodne prilike.
Bez njene pomoci, pogresno ces odgovoriti na ovo pitanje.

alim ::
.. reko .. da ti pričam o svetinki .. kada već znam ..

.. za sad da ti ispričam samo nešto ..


.. dobro .. za uvod dobro ..

.. a poslije da ti pričam o danunciju .. ako me bude držala volja ..

.. ja sam pozvana triput ..
.. a ti si pominjan u trećem licu ..

.. a i to što sam ja pozvana triput .. u drugom licu .. daklem .. izravno ..
.. to je više stilska vežbica nego poziv ..
.. ne priča on meni .. on .. priča ..
.. ono ti je više .. da ne ispadne kako priča sam sa sobom ..


.. a jebiga .. tema je usrana .. jer ti o svetinki ni jednu reč nisi rekao ..
.. a ja o svetinki želim čuti ..

.. razumeš ..?
.. tema je svetinka .. nisi ti tema .. niti odnos književnika ex juge spram nacionalizma ..

sanja ::

alim ::
.. reko .. da ti pričam o svetinki .. kada već znam ..

.. za sad da ti ispričam samo nešto ..


.. dobro .. za uvod dobro ..

.. a poslije da ti pričam o danunciju .. ako me bude držala volja ..

.. ja sam pozvana triput ..
.. a ti si pominjan u trećem licu ..


.. a i to što sam ja pozvana triput .. u drugom licu .. daklem .. izravno ..

..

Cak i da se ono "ti" odnosilo na tebe (a to moze svako da tvrdi), tri poziva u drugom licu (znaci na kvadrat) su samo devet, za razliku od tri poziva u trecem licu (znaci na kub ) sto ispada 27.



Ja koji imam 27 se ne ljutim na tebe koja imas 9 sto miniras temu, a ti se ljutis na mene iako sam samo udovoljio Alimovoj zelji za razjasnjenjem u njegovoj kuci.
To sto je on zeleo da razjasni nesto sigurno ima neke veze sa temom o kojoj pise inace ne bi pominjao.
Ali to sto ti pricas nema ama bas nikakve veze.
Ja cisto sumnjam da ti uopste zelis da on prica, dok ne zatvaras usta sve vreme.

.. pročitao sam .. još malo .. svetinku ..
.. možda nije loša .. ali .. neka mi se malo slegne ..

.. mislim da su mu popovi neka referenca .. neka .. moralna vertikala .. tako kažu ..
.. mislim da to nije ni loše ni dobro ..

.. ja sam htio o danunciju .. ali me je prošla volja ..
.. taj .. danuncio .. je bio pjesnik .. pisac .. i nekakav vojnik .. nešto kao arkan ..
.. aralica opisuje njegov dolazak u zadar .. a bio je došao i u rijeku .. to osamnaeste ili devetnaeste .. to je vrijeme jačanja fašizma ..
.. bio sam provao čitati neku prozu od tog danuncija .. o nekoj aristokraciji .. bila je .. onako bljutava .. nisam našao ništa .. i ostavio sam knjigu na pola ..
.. kada je došao u rijeku .. to se računalo kao neko oslobođenje .. gradonačelnik je bio neki antonio groši .. rodom iz mog sela ..
.. i to je zanimljivo ..
.. taj je antonio bio liječnik .. kirurg u rijeci .. ali je imao nekakav izum u medicini .. i nekako prilično poznat u ta vremena ..
.. čitao sam jednu njegovu knjigu .. o selu .. našem .. o njegovima .. jer su njegovi bili batice .. i jesu .. ali je knjiga bila i o drugima .. pa i za mene zanimljiva ..
.. knjiga nije bog zna što .. ali jebi ga .. pismena jeste ..
.. čitao sam danuncijeva neka pisma antoniju .. iz vremena njihove riječke pajdašije ..
.. pisma su svakako pismena ..
.. hoću reći .. dokazuju jedno obrazovanje .. jednu kulturu .. i jedan stav koji vjerovatno i nije uvjek crn ..
.. recimo .. u nekom se štrajku u torpedu danuncio stavio na stranu radnika .. negdje je bio zaplijenio neki brod sa pšenicom jer je rijeci trebala ..
.. mislim da su postojali i oni neki glupasti pozdravi .. i razna pretjerivanja ..
.. ali .. jebi ga ..
.. aralica nastoji sve pokazati mračnim ..
.. araličin je stav .. mržnja ..
.. ne mislim da je to loše ..
.. ali .. jebi ga .. ne mislim ni da je dobro ..

.. svijet jeste sjeben .. ali i čudan ..

.. mislim da ja i aralica mrzimo podjednako ..
.. htio bi se pohvaliti da je moja mržnja stvarno .. školski primjer .. ali bogami .. nebi se zakleo da ivan mnogo zaostaje ..

.. priča kao u ambri i fukari ..
.. ne kao u dušama robova ..
.. možda je baš to što se .. sa tuđmanom .. konačno .. svrstao .. izbacilo i tu njegovu mržnju .. ovako .. da je svako vidi ..

.. priča o vremenima informbiroa .. možda ću dalje .. ako me bude držala volja ..

.. o tom fašizmu .. još ..
.. a pročitao sam svetinku do kraja .. nije loše .. neka se još slegne ..

.. mislim da ju pokušava prikazati kao svojim alibijem .. kao sveticu .. koja bi trebala predstavljati njega .. o kome bi se trebalo govoriti samo dobro .. kada umre .. a još nije ni umro ..
.. nisam protiv toga da se nešto uzima za dobro .. pa makar se nalazile i značajne zamjerke .. nisam protiv onog popa ..
.. mogu se naći izrazito dobri brimjeri .. ljudstva .. na raznim stranama .. ali .. ako su ti primjeri dovoljno dobri .. oni moraju znati da je moguće .. ljudstvo .. i izvan njih .. u protivnom .. kada kažu brdu da siđe u more .. brdo ih treba poslušati ..

.. fašizam jeste pokret masa ..
.. jebi ga .. kao komunizam ..
.. ide mi strašno na kurac mali vojtila kada ih izjednačuje .. ali sličnosti ima ..

.. iz jednog sela .. tu blizu .. je neki de frančeski .. slično .. ta neka vremena .. a taj povjesničar ..
.. kada treba reći nešto iz povjesti .. naše tu .. svi se pozivaju na njega .. storija dokumentata .. tako je pisao ..
.. šezdeset godina naše povjesti nije moglo dati ništa .. treba se pozivati na njega ..
.. moglo bi se reći .. jebiga .. on je sve razjasnio .. ali to nije istina ..
.. kod mog sela ima mjesto gdje su ljudi živjeli hiljadu pet stotina godina prije krista .. tamo su seljaci nalazili raznu grnčariju .. i nikome nije palo na pamet da bilo što potraži ..
.. a naši .. povjesničari intelektači .. pričaju sedamnaest puta prepričane priče .. piju kafu i diskutiraju o politici ..
.. šezdeset godina potpuno jalovog rada .. seljačkog komšilukarenja ..

.. hoću to reći ..
.. ostali smo jedan seljački mentalitet .. i ne želimo priznati da je postojao .. i još postoji jedan mentalitet koji je mnogo više aristokratski .. znači .. slobodniji ..
.. u trenutku kada su došli družeti rado smo ih prihvatili .. mislili smo da ćemo se tako najlakše osloboditi svih onih za koje smo znali da su bolji od nas ..
.. a kada ovi .. digići .. danas .. govore o tome kako su talijane bacali u fojbe .. ja si mislim pa koji ste im kurac radili da su vas tako mrzili .. skoro mislim da je za nekog sramota da prizna da ga je neko toliko mrzio ..

.. i mislim da je aralica još danas u tome ..
.. a onda vidi da su družeti istakli na najviše mjesto .. najgore ..
.. i sada misli izvlačiti neke popove .. da bi zadržao bilo kakav .. povjesni kontinuitet ..
.. da bi .. jebi ga .. i o sebi mogao misliti kao o čovjeku ..

.. sigurno sam ti pričao da sam .. bio .. stolar amater ..
.. i da je trideset i neke u selu bio jedan stolar .. mislim da je bio u fašiu .. ali niko o njemu nije govorio loše .. mislim da nije bio loš čovjek .. a da je i kao stolar bio dobar ..
.. pred jedno pet ili više godina unuk je čistio neke njegove stvari i bacao papire ..
.. bio je pretplaćen na neki list .. iz stolarije .. ja sam pogledao .. i siguran sam da balkan danas nema i ne može napraviti takav list .. a list je bio iz vremena musolinija ..
.. primjeri radova .. praktično .. jednostavno .. za ljude iz struke .. od ljudi koji ih hoće naučiti .. i pogurnuti .. još dalje .. da znaju više .. da mogu više .. da osjete da negdje u rimu neko misli za sve one koji rade kao oni .. stolariju ..
.. i ako se taj osjećao izdvojenim iz svoje sredine .. ako je taj stolar sebe držao majstorom .. i iznad seljaštva .. ja to razumijem ..
.. ovoga su družeti poslije bili pretukli .. i svi su to znali .. jer nije zavredio ..

.. jebi ga .. život je jeben ..

.. a za mržnju nisam rekao .. zaboravio sam .. drugi ću put ..
.. mislim da postoje gadni ljudi ovdje .. oko nas .. nešto što gotovo ne mogu uzimati kao moguće ..

.. pričao si mi da si bio stolar amater ..

.. pričaj dalje ..